
ZARIĆ Agaton (1893-1980), vazduhoplovni kapetan, vojni pilot.
Rođen je 3. novembra 1893. godine u Maloj Sugubini od oca Stevana (1870) Spasojevića (po ocu) Zarića (po rodonačelniku Zahariji Radosavljeviću) i majke Ćirke. Majka mu umire 1912. godine, a otac Stevan kao trećepozivac gine 1913. godine kod Surdulice. Imao je sestru Radojku (1899) i brata Milivoja (1905).
Agaton je osnovnu školu završio u Poljni, a posle gimnazije i Trgovačke škole, stupio je 1913. godine u Konjičku podoficirsku školu u Beogradu, gde ga zatiče Prvi svetski rat. U bitkama na Ceru, Drini i Kolubari, učestvovao je kao borac IV konjičkog puka. Za vreme povlačenja srpske vojske preko Albanije bio je komandir pešadijskog voda, da bi na Solunskom frontu ponovo bio raspoređen u IV konjički puk. Novembra 1916. godine u borbi je kontuzovan od dejstva neprijateljske artiljerije. U maju 1917. javio se na konkurs za prijem u avijaciju, pa je sa IV klasom srpskih pitomaca 14. juna upućen u Francusku gde je u Šartru završio pilotažu i bio osposobljen za letenje ratnim avionima. Na Solunskom frontu raspoređen je u 525. srpsko-francusku eskadrilu u kojoj je izvršio više uspelih borbenih letova. Neprijateljska artiljerija oborila je 4. juna 1918. njegov avion pored Crne reke kod sela Brnika, a on se ubrzo, nedovoljno oporavljen, vratio u eskadrilu i septembra 1918. učestvovao u proboju Solunskog fronta i gonjenju neprijatelja do Novog Sada.
Karijeru je nastavio u vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije. Učestvovao je u gušenju pobune Albanaca 1920. godine, a zatim bio komandir eskadrile, komandant vazduhoplovne grupe i ađutant puka do Aprilskog rata 1941. godine. U italijanskom i nemačkom zarobljeništvu bio je do 1945. godine. Po povratku u zemlju nije primljen u novo jugoslovensko vazduhoplovstvo, već je penzionisan u činu kapetana.
Za svoje ratne zasluge i podvige Zarić je odlikovan mnogim odlikovanjima: Zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“, Ordenom „Belog orla“, Ordenom „Svetog Save“, Francuskim ratnim krstom, Ratnom medaljom, Spomenicom evropskog rata, Ordenom za vernost otadžbini, Ordenom kralja Petra, „Jugoslovenskom krunom“, Albanskom spomenicom.
Gospodin Žak Marten, francuski ambasador u Jugoslaviji, uručio je 1977. godine visoko francusko avijatičarsko priznanje „Vieille tige“ (u prevodu „Staro stablo“) Agatonu Zariću za izvanredno junaštvo i pilotsku veštinu pokazanu u Prvom svetskom ratu. Ovo prestižno priznanje od Srba su dobili još samo Sava Mikić i Aleksandar Deroko.
Umro je 27. februara 1980. godine u Beogradu, gde je i sahranjen uz vojne počasti.
ZARIĆ S. Vasilije-Vasa, Agatonov stric, bio je kapetan srpske vojske, junak iz balkanskih ratova i Prvog svetskog rata. Bio je proslavljeni komita i starešina jurišnog bataljona još od 1910. godine kod vojvode Vojina Popovića Vuka. Posebno se istakao u borbama protiv Arnauta prilikom prelaska preko Albanije. Pored ostalih odlikovanja bio je nosilac i oficirske Karađorđeve zvezde sa mačevima IV reda.
FOTOGRAFIJE




